TURBE (GROB; GROBNICA; MAUZOLEJ) 
Postoji nekoliko narodnih prica o izgradnji Turbeta. Jedna je da su u borbama za odbranu utvrdjenog Bihaca od silnije i brojnije Francjozefovske vojske, poginula dvojica pasa. Sahranjeni su u miru bozjem preko puta Kapetanove kule. Zena jednog od pasa sa visokih prozora kule, gdje je stanovala, iznad grobova ugledala je zelenu svjetlost (nur). Po vjerovanju, to je znacilo da su se poginule pase posvetili. Nedugo zatim na tom mjestu vjernici su podigli Turbe od drvene konstrukcije, a unutra su podigli dva nisana sa kovcezima. Dugo vremena ovaj je spomenik cuvao strazar sa puskom. Pouzdano se zna da Turbe potice iz vremena Osmanske vladavine i da je bilo izgradjeno od drveta. Dolaskom Austro-Ugarske pocinje izgradnja nove crkve Sv. Antona na mjestu gdje je bilo Turbe. Austro-Ugarske vlasti ga pomjeraju nekoliko metara i podizu novo Turbe od kamena bihacita , ciji izgled i forma traju do nasih dana. Ovaj cisto sakralni spomenik bio je teze ostecen u toku posljednjeg rata, ali je popravljen i danas predstavlja neprocjenjivu vrijednost bosnjacke duhovne kulture na ovim krajiskim prostorima. Pravih podataka o tome koja su dvojica pasa sahranjena u ovom hramu nema. I bez tih detalja Bihaćko Turbe plijeni paznju svakog posjetioca koji dodje da se blize upozna sa gradom i njegovim ljudima. Zajedno sa Kapetanovom kulom, velikom grobnicom i tornjem katolicke crkve Turbe sacinjava historijsko jezgro, daje pecat Bihacu, onom koji jos traje na starim razglednicama i sjecanjima starijih Biscana.